Kada vlasnik firme kaže da su zaposleni njegova porodica, to često zvuči toplo i dobronamerno. Ali porodica i posao nisu isti odnos, niti bi trebalo da budu.
Porodicu ne biraš prema sposobnostima, rezultatima ili tome koliko se njene potrebe uklapaju u tvoj plan. Posao upravo to mora da radi. Kada se te dve stvari pomešaju, očekivanja postaju nejasna, a odgovornost se pretvara u osećaj krivice.
Bliskost nije zamena za jasnoću.
Dobar tim može da bude blizak. Ljudi mogu da veruju jedni drugima, da se podrže i zajedno prolaze kroz teške periode. Ali poštovanje počinje jasnim dogovorom o tome šta svako daje, šta dobija i gde su granice.
Firma ti ne duguje ljubav. Ali duguje ti poštovanje.
Isto važi i u drugom smeru. Zaposleni firmi ne duguje bezuslovnu odanost. Duguje joj posao koji je prihvatio da uradi, odgovornost prema timu i iskrenost kada nešto više ne funkcioniše.
Ljudska firma ne glumi porodicu.
Ona poštuje vreme, govori istinu i ne koristi bliskost kao zamenu za dobre uslove. Zna da rezultat i empatija nisu suprotnosti. Upravo suprotno, najzdraviji sistemi nastaju kada ljudi znaju na čemu su.